Ova ekskurzija bila je planirana najpre za jesen 2010. godine za učenike II razreda Tehničke škole u Vlasotincu – građevinske, ekonomske i mašinske struke odeljenja II2, II3 i II4 ali je realizovana 24, 25 i 26. maja 2011. godine. Realizaciju ove ekskurzije izvela je turistička agencija NACIONAL iz Valjeva autobusom dabldeker sa oko sedamdeset mesta reg. br. VA – 009 – EG.
Program ekskurzije je obuhvatao sledeće destinacije:
DAN PRVI – 24. 5. 2011. godine
VLASOTINCE – KRAGUJEVAC – GORNjE CRNIĆE – TAKOVO – ČAČAK – UŽICE – TARA – BAJINA BAŠTA
Sam polazak bio je predviđen za 6.00 časova ispred SO Vlasotince 24. 5. 2011. godine, nakon što saobraćajna policija izvrši proveru vozila i vozača kao i potrebnih isprava neophodnih za izdavanje odobrenja od strane policijskih službenika da se može krenuti na put.
Umesto očekivanog autobusa, na vreme su pristigli, autobus i kombibus. Pre dolaska saobraćajne policije, vozačima i turističkom vodiču sam stavio do znanja da je za realizaciju ekskurzije prijavljen drugi autobus kod policije te da sumnjam da će dozvoliti prevoz učenika ovim vozilima. Nakon što su policijski službenici došli i izvršili proveru vozača i njihovih isprava utvrdili su sledeće:
- vozila koja su došla po učesnike ekskurzije (57 učenika, četiri profesora i lekar) nisu prijavljena u MUP-u,
- vozači nemaju potvrde o aktivnostima koje su imali u poslednjih 6 (šest) dana (da li su vozili i koliko, da li su bili na godišnjem odmoru i slično).
Iz navedenih razloga a naročito drugog policijski službenici su zahtevali pribavljanje potvrda od strane vozača za prethodnih šest dana da bi ekskurziji mogli da odobre polazak. Pošto je agencija NACIONAL iz VALjEVA poslala tražene potvrde faksom, odobren je polazak i mi smo krenuli u 7.27 časova ispred SO Vlasotince da bi nas policijsko vozilo ispratilo do restorana ''Gunjetinac'' u 7.32 časova. Učenici II2 njih 11 (jedanaest) sa razrednim starešinom Draganom Conićem vozačem i vodičem Natašom su se smestili u kombibus sa 18 (osamnaest) mesta a učenici II3 njih 27 (dvadeset i sedam) sa razrednim starešinom Miroslavom Milićem i učenici II4 njih 19 (devetnaest) sa razrednim starešinom Milivojem Đorđevićem i Aleksandrom Radenkovićem, profesorom istorije u autobus.
Nakon nepunih sat i po vožnje autoputem usledila je prva pauza na benzinskoj pumpi kod Aleksinca od 8.50 – 9.12 časova. U 10.30 časova smo se isključili sa autoputa Leskovac – Beograd kod Batočine za Kragujevac. Od 11.10 – 11.40 časova posetili smo muzej streljanih učenika, profesora i radnika Kragujevca uz podrobna objašnjenja tamošnjih vodiča o uzrocima i toku streljanja u Kragujevcu oktobra 1941. godine. Kao uzrok se navodi pogibija i ranjavanje
2
tridesetak vojnika nemačkog Vermahta posle napada od strane četnika u okolini Kragujevca kada je Vrhovna komanda Trećeg rajha odlučila da za jednog poginulog nemačkog vojnika strelja sto Srba a za jednog ranjenog pedeset Srba. Tako stižemo do brojke od nekoliko hiljada streljanih u Šumaricama mada su kasnije i partizani streljali svoje političke protivnike na istim mestima. General Beme koji je bio glavnokomandujući nemačke vojske u Kragujevcu je krajnje pedantno sproveo naredbu nemačkog Generalštaba ali je nakon kraja drugog svetskog rata, pošto je bio uhapšen od američke vojske, valjda gonjen grižom savesti i očekivanom kaznom, aktivirao otrov ugrađen u zubu i izvršio samoubistvo. Sam spomen kompleks počinje tako što se put koji vodi ka muzeju iznenada završava – to je kraj životnog puta za mnoga lica i sudbine koje su odavde napisale svoje poslednje pozdrave najmilijima. Na kraju tog puta dočekuje nas skulptura tri žene – ''suđaje'' (suđenice) koje su odredile sudbinu onima koji su 20. oktobra 1941. godine došli na ovo mesto. Muzej obiluje fotografijama, kopijama originalnih dokumenata, predmetima i originalnim oružjem i vojnom opremom iz drugog svetskog rata.
Spomen kompleks ka tzv. topovskim šupama obišli smo od 11.45 – 12.00 časova autobusom uz objašnjenja vodiča. Tako smo prošli pored ''Kamenog spavača'', ''Sto za jednog'', ''Peto tri'' i druge. Takođe i pored skulptura koje su dar drugih naroda ''Spomen obeležje hrvatskog naroda'', Spomenik otporu i slobode'', ''Spomenik prijateljstva'' i drugih.
Nakon obilaska spomen kompleksa u topovskim šupama u 12.05 časova krenuli smo put manastira Vraćevšnice. Na putu za manastir vodič Nataša govori učenicima o najpoznatijim manastirima Šumadije a u 12.30 časova stižemo u Vraćevšnicu koja se nalazi u izrazito planinskom kraju. Ovaj manastir je podigao vlastelin srednjevekovne Srbije Radič Postupović nakon što je na mestu manastira sanjao da će se vratiti živ iz kosovskog boja. Manastir je podignut 1429. godine i najpre je bio muški manastir a danas je ženski. Obilazak manastira je završen u 13.25 časova nakon razgledanja predmeta kraljevske porodice Obrenović i kupovine suvenira.
U 13.30 časova smo krenuli za Takovo. U Takovu smo stigli u 14.15 časova gde smo posetili muzejsku postavku i crkvu brvnaru oko 500 m iznad muzeja. Poseta je završena u 15.20 časova.
U 15.20 časova smo krenuli do Takovskog grma i stigli u 15.25 časova gde nas je dočekalo nekoliko desetina dece školskog uzrasta od I –IV razreda kako se bezbrižno igraju na livadi u hladovini nekoliko stoletnih hrastova uz prisustvo učitelja. Posetili smo spomen obeležje ustanicima Drugog srpskog ustanka na poljani koja je u vreme ustanka bila obrasla hrastovom šumom. Na suprotnoj strani od spomenika nalazi se figura Miloša Obrenovića i Prote Mateje Nenadovića ispod jedne kose. Ova obeležja su postavljena potkraj 80-tih godina prošlog veka, tako da starije generacije tek treba da uče srpsku istoriju devetnaestog veka. Poseta Takovskom grmu je završena u 16.00 časova kada smo pošli ka G. Milanovcu gde smo se kratko (15 minuta) zadržali zbog uzimanja goriva za kombibus.
3
Od Gornjeg Milanovca smo krenuli ka Čačku u 16.35 časova gde smo napravili pauzu od 16.50 do 17.05 časova. Nastavili smo put ka Zlatiboru gde smo u Čajetini ponovo imali pauzu od 18.15 do 18.25 časova. Nakon ove pauze nastavili smo put ka Bajinoj Bašti gde smo, uz mali nesporazum oko nalaženja hotela između vozača autobusa i kombibusa, stigli ispred hotela ''Drina'' u 19.57 časova.
Večera je postavljena u 20.30 časova, najpre za učenike a zatim i za profesore, lekara, vozače i vodiča a završena u 21.20 časova. Iz dužine trajanja večere se vidi da je usluga nezainteresovana, spora i površna. Učenici su za večeru imali pljeskavicu s lukom i kolač. Obavezna i jedina salata bili su rezanci od kupusa na svim obrocima. U hotelu je bilo zabranjeno unositi hranu i piće što je izazvalo proteste među učenicima jer je jelovnik bio veoma skroman.
Nakon večere učenici su posetili diskoteku u sastavu hotela sa profesorom Milivojem Đorđevićem do 01.30 časova.
DAN DRUGI – 25. 5. 2011. godine
Pošto je doručak zakazan uveče za 08.30 časova, ustajanje je utvrđeno za 08.00 časova. Za doručak je servirana pašteta, zdenka sir, marmelada, med i margarin. Doručak je završen u 09.20 časova i prema programu za taj dan: BAJINA BAŠTA - KREMNA – DRVENGRAD – BAJINA BAŠTA, krenuli smo za Kremnu u 09.40 časova. I Kremnu smo stigli u 10.20 časova u posetu kući proroka Tarabića, koja je inače izmeštena, i nalazi se pored regionalnog puta Zlatibor – Mokra Gora. Učenici su imali priliku da čuju interesantnu priču o Milošu (1809-1854) i njegovom sinovcu Mitru Tarabiću (1829-1899) koji su tokom devetnaestog veke prorekli sve najvažnije događaje nacionalne i svetske istorije. Zahvaljujući proti Zariju Zahariću, njihovom kumu, koji je delimično zapisao njihova proročanstva šira javnost ima priliku da se upozna sa njima, jer su obojica bili nepismeni. Poseta Kremni je završena u 10.55 časova odakle smo krenuli put Drvengrada na Mokroj Gori gde smo stigli u 11.35 časova.
Ovo je bio najzanimljiviji deo ekskurzije za učenike pošto je grad izgrađen za potrebe snimanja filma ''Život je čudo'' Emira Kusturice. Svi objekti su izgrađeni od drveta prema staroj građevinskoj tradiciji Zapadne Srbije a ulice su popločane starim železničkim pragovima. Svaka ulica nosi naziv neke od najznamanitijih ličnosti naše i svetske istorije a na centralnom trgu sadrži crkvu brvnaru posvećenu Svetom Savi. Postoji restoran, bioskop, teniski tereni... Poseta Drvengradu je završena u 13.30 časova odakle smo se vratili u hotel u Bajinu Baštu u14.20 časova. Ručak je bio zakazan za 15.00 časova (supa, svinjski ćevap, salata, kolač).
Vodič puta Nataša je odlučila da omogući učenicima posetu reci Perućac (Godina) čija je dužina svega 365 metara na desetak kilometara od Bajine Bašte. Vrelo ove reke koja se okomito uliva u Drinu je veoma izdašno i na svega nekoliko desetina metara od vrela izgrađeno je četrdesetak bazena za uzgoj ribe. Polazak za Perućac bio je u 16.00 časova a dolazak u 16.20 časova.
4
Odavde smo krenuli u posetu brani i HE ''Bajina Bašta'' u 16.40 časova gde smo se zadržali do 17.15 časova jer je brana udaljena svega dva kilometra od vrela reke Perućac. Vratili smo se u hotel u 17.40 časova. Obilazak reke Perućac i brane HE ''Bajina Bašta'' je GRATIS – nije predviđen programom ekskurzije.
Do večere u 20.00 časova učenici su proveli u šetnji gradom. Za večeru je servirana pohovana šnicla, salata, kolač. Odlazak u diskoteku hotela do 02.00 časova.
DAN TREĆI – 26. 5. 2011. godine
Buđenje je zakazano u 05.30 časova a doručak u 06.15 časova (sir, salama, marmelada, čaj). Za ručak lanč paketi (lepinje sa telećim odreskom, zdenka sir i sokić).
Maršruta za ovaj dan je BAJINA BAŠTA – ŠARGANSKA OSMICA – SIROGOJNO – UŽICE – ČAČAK – KRALjEVO – KRUŠEVAC – VLASOTINCE.
Polazak za Ćiru iz Bajine Bašte u 07.00 časova a dolazak u Šargan u 07.55 časova. Polazak Ćirom u 08.00 časova a završetak prvog dela vožnje u 08.40 časova. Povratak u 08.50 časova sa usputnim stajanjem po pet minuta na Vidikovcu, stanici Jatare i stanici Ludi kamen. Pruga je izgrađena u periodu od 1921 – 1925. godine i saobraćala je sve do 1974. godine povezujući Taru sa Višegradom u BiH. Na izgradnji pruge je radilo od 3 – 5.000 radnika a 200 radnika je izgubilo život tokom izgradnje pruge. Vratili smo se u Šargan u 09.50 časova.
07.10.2011.god.
Polazak za Sirogojno (Staro selo) u 10.10 časova a dolazak u 11.25 časova. Obilazak objekata stare porodične zadruge koja je brojala dvadesetak članova, kao što su glavna kuća, vajati, mlekar, kokošnjac i dr. Polazak iz Sirogojna u 12.25 časova. Pauza za ručak u Preljini kod Čačka od 14.30 – 15.00 časova.
Poseta manastira Žiča kod Kraljeva od 15.40 – 16.30 časova uz posmatranje filma o ovom manastiru i objašnjenja jedne od sestara ovog manastira, koji je danas ženski manastir. Kupovina suvenira i nastavak puta ka Kruševcu. Svraćanje u Kruševac i panoramsko razgledanje glavnog trga sa spomenikom Kosovskim junacima u 17.30 časova. Ovaj deo takođe nije bio predviđen programom – GRATIS.
Nastavak puta ka Vlasotincu i pauza na MOL pumpi kod Ražnja od 18.15 – 18.40 časova. Nastavak puta ka Vlasotincu i dolazak u 19.50 časova u Vlasotince.
Vođa puta
Miroslav Milić, prof.